Dok se pravo na informisanje na maternjem jeziku garantuje zakonima, manjinski mediji u Srbiji vode svakodnevnu borbu za opstanak. Nedostatak sistemske podrške i održivog finansiranja doveo je mnoge redakcije na ivicu gašenja, a posebno su pogođeni romski mediji, koji gotovo u potpunosti zavise od projektnog sufinansiranja.

Svaki konkurs danas za mnoge manjinske redakcije predstavlja pitanje opstanka. Bez stabilnih izvora finansiranja, mediji koji informišu pripadnike nacionalnih manjina rizikuju da ugase svoje redakcije, čime bi hiljade građana ostale bez informacija na maternjem jeziku.
Glavni i odgovorni urednik ROMINFO media Zoran Saitović upozorava da je postojeći sistem finansiranja neodrživ i da država mora da preuzme veću odgovornost za očuvanje manjinskih medija.

„Ne možemo govoriti o ravnopravnosti nacionalnih manjina, dok mediji koji izveštavaju na njihovim jezicima svake godine strepe da li će preživeti. Ako se ovakav odnos nastavi, uskoro nećemo razgovarati o razvoju manjinskih medija, već o njihovom nestanku. Kada nestane jedan romski medij, ne gasi se samo redakcija – gasi se glas jedne zajednice, nestaje prostor za njen jezik, kulturu, probleme i uspehe. To je ozbiljan udar na demokratiju i medijski pluralizam“, poručio je Saitović.
On ističe da romski mediji godinama rade u znatno težim uslovima od većine drugih medija, sa malim brojem zaposlenih, ograničenim resursima i gotovo potpunom zavisnošću od projektnih konkursa.
Stručnjaci upozoravaju da bi gašenje lokalnih manjinskih medija imalo dalekosežne posledice. Građani bi ostali bez pouzdanih informacija na svom jeziku, dok bi nacionalne manjine izgubile jedan od retkih prostora u kojem mogu da afirmišu svoj identitet, kulturu i prava.
„Manjinski mediji nisu samo informativni kanali, već važan deo očuvanja kulturnog identiteta i demokratskog razvoja zajednice“, jedna je od ključnih poruka televizijske priče posvećene ovom problemu.
Upozoravaju i da bi nestanak manjinskih medija značio manje medijskog pluralizma, slabiju kontrolu rada institucija, manju vidljivost manjinskih zajednica i ubrzanu asimilaciju, jer sadržaji na manjinskim jezicima iz godine u godinu postaju sve ređi.
Priča o položaju manjinskih medija otvara pitanje na koje država još nije dala odgovor – da li je pravo na informisanje na jezicima nacionalnih manjina zaista ustavna i zakonska obaveza ili samo deklarativno pravo koje zavisi od ishoda konkursa za projektno sufinansiranje?






