Cilj konceptualne umetnosti jeste da iznese velika imena ne bi li iz njih oligarsi isisavali kapital. Shvatio sam da su umetnici prezervativ za finansijske pakete oligarha, e ja nisam hteo da budem prezervativ, kaže u razgovoru za Nova.rs Zoran Tairović.
Vulkanski temperament i jezik bez dlake. Umetnost u malom prstu, kažiprst podignut u vazduh da opomene. Razbija predrasude o Romima, ukazuje na zablude, izvrgava ruglu pokvarenost umetničkog i svakog drugog mejnstrima, njegove reči pogađaju u centar i u bolna mesta. Zoran Tairović, vrućom glavom, bradom sa nevidljivim ožiljcima, razbarušenom kosom i raskošnim intelektom. Vredi ga čuti.
– Nemam uopšte potrebu da svoje predstave, mjuzikle i slike uvodim u prostor razumljivog i želju da ih neko razume. Ostavljam ih otvorenim. Umetnost ne daje odgovore nego postavlja pitanja. Ako su pitanja svedena na stereotipe onda umetnost postaje impotentna. Večna su ako su istinita. Ako su dnevno politička onda su medijska. I to je cela filozofija umetničke prakse.
Film, slikarstvo, performansi…Šta ti, zapravo, radiš?
– Sam život je najslobodnija forma koja najviše obavezuje. Ako naučiš zanat, a to je tehnička stvar i ako naučiš etičke procese u zanatstvu – a to je nikad preko mere i uvek u slavu ljubavi, onda je svejedno kojim medijumom ćeš saopštiti ono što imaš i želiš. Inače, ja sam jedan od najproduktivnijih slikara i odavno sam prešao deset hiljada slika velikih formata. To nije megalomanija, to je koeficijent utrošenog vremena u samoći…
Ceo tekst možete pročitati na portalu novas.rs klikom OVDE.
Comments are closed.