U Srbiji, poslednjih desetak godina romska zajednica se suočava sa problemom narkomanije i bolestima zavisnosti.
O problemu narkomanije i bolesti zavisnosti koji poprima epidemijske razmere kako u Srbiji tako i uNišu i Leskovcu razgovarali samo sa Osmanom Balićem predsednikom YUROM centra iz Niša. Intervuju penosimo u celosti.
ROMinfomedia: Gospodine Baliću, kakva je situacija i kakvo je opšte stanje u romskoj zajednici što se tiče narkomanije i bolesti zavisnosti?
Balić: Dakle mi imamo dva ozbiljna problema, ti problemi rek’o bih da su u ovom trenutku i ovih nekoliko godina ozbiljniji od problema obrazovanja kod Roma. Dakle, problem narkomanije s’ jedne strane i sa druge strane drugi oblici zavisnosti su ti fenomeni koji dominiraju u romskoj zajednici i dobro je što smo mi započeli tu aktivnost prevencije narkomanije i bolesti zavisnosti, zato što u Nišu mi imamo i nekoliko tragičnih slučajeva. Dakle imali smo nekoliko smrtnih slučajeva mladih ljudi pre nekoliko godina i imamo više od deset naših pripadnika romske zajednice iz Niša na izdržavanju kazne zbog trgovine opijatima i u tom smislu mislim da imamo zaista ozbiljan problem. Ta tabu tema, to što mi ćutimo zadnjih godina, ta činjenica da kasnimo, puno kasnimo, zato što je problem narkomanije u romskoj zajednici nešto što je ozbiljna pretnja celokupnom održanju romske zajednice s’ jedne strane a naročito na mlade ljude. Dakle, te nove droge i stare droge i heroinski zavisnici i ta trava i taj snuf u zadnje vreme koji se proširio po naselju među mladim Romima u Nišu i ne samo u Nišu nego i po okolnim selima je nešto što je upalilo crvenu lampu i krajnje je vreme da mi zaista bez ikakve kočnice razgovaramo o tome jer kažem to već mladi ljudi plaćaju životima i odmah kako imate bolesnika, zavisnika u kući to kompletna porodica plaća debelo. Čitave porodice u Nišu su zadnjih desetak, petnaest godina skoro da nestale i to obično se radi o vrlo stabilnim porodicama koje su bile stabilne, vrlo uglednim porodicama pa i bogatim porodicama koje su imale svoje zanatske radnje i bile među bogatijim Nišlijama. Neke porodice su potpuno nestale praktično jer posle smrti, na primer, neću sad da govorim o imenima, jednog sina, umro je otac, umrla je majka, imovina je rasprodata i sve je otišlo na doboš. Taj primer treba da nam posluži kao opomena da zaista razgovaramo o toj temi.
ROMinfomedia: Da li je to postalo društveno prihvatljivo kod Roma, narkomanija, bolesti zavisnosti?
Balić: Društveno je prihvatljivo, uslovno rečeno, zato što ćutimo o tome ako ćutimo onda smo se pomirili sa tim da trujemo našu decu, da tu decu zbog kojih tolko radimo i mučimo se svi i trudimo se da im omogućimo da imaju, da se školuju, da imaju kuće. To što ćutimo, to je loša usluga i praktično je to najbolji znak da smo se pomirili sa tim i da smo kao zajednica prihvatili činjenicu da je narkomanija i da su bolesti zavisnosti, društveno prihvatljivi. Dakle, ne smemo više da ćutimo o tome, ne smemo da budemo, ne mogu da kažem kukavice ali ne smemo to da čuvamo u četri zida, moramo sasvim drugačije da se borimo protiv narkomanije, protiv droge u romskim naseljima jer je to sada veći problem nego pitanje obrazovanja i legalizacije kuća i zapošljavanja, egzistencijalno pitanje. To rastura naše porodice, naročito se to inteziviralo zadnjih desetak, petnaest godina od kad imamo i te neke reverzibilne, povratne procese. Mi smo imali situaciju da smo tamo početkom dvehiljaditih, veliki broj naših Roma je otišao u zemlje Evropske unije. Ti godišnji odmori i povratak tih mladih ljudi, znači i da smo nešto loše doneli odatle, ne samo pare i novac i neku ekonomsku stabilnost, nego da smo doneli jednu novu, jednu štetu, novu društvenu pošast, narkomaniju. Naročito leti kada nam se vraćaju ovi naši gastarbajteri.
ROMinfomedia: Da li je to upravo razlog?
Balić: Ne možemo sad da generalizujemo i da osuđujemo te naše ljude. Nisu samo i ekskluzivno oni krivi, nego smo imali to ali smo krili i ćutali. Kada vam kažem da je desetak naših tu iz Niša na izdržavanju kazne zbog trgovine drogom, onda to znači da se ta trgovina tol’ko raširila, tol’ko smo ćutali, tol’ko smo doveli sebe u opasnost da zapravo mnoge porodice nisu svesne šta znači to društveno ćutanje. I to što kažete: “ Da li je to društveno prihvatljivo.” Ljudi, mi moramo da se organizujemo sasvim drugačije i da ta prevencija, to suzbijanje narkomanije, počnemo svi i odmah, bez čekanja.
ROMinfomedia: Šta radi policija? Šta rade institucije po tom pitanju, šta rade organizacije? Vi ste realizovali jedan projekat, šta pokazuju brojke, statistika?
Balić: Pa mi smo pre nego što smo krenuli u taj poduhvat projekta “Putar pe jakkha” “Otvori svoje oči”, tamo dve hiljade dvadeset i treće, maja meseca smo uradili tu neku blic anketu u okviru društva Rom po Niškim romskim naseljima i videli smo da je… imali smo sreću, zapravo, da su deca bila iskrena a da su naši roditelji ćutali o tome ali su deca bila iskrena i govorila su da to se koristi, to kažu u mahali možete da kupite drogu kad hoćete, da ti nazivi, ne znam kako se zovu sve te droge od trave do heroina, do tih nekih tabletica koje lepo izgledaju a koje ubijaju u stvari. Deca su otkrila tu tajnu i negde oko deset posto, znači, od hiljadu mladih ljudi, stotinak njih aktivno svakodnevno koristi narkotike. To uopšte nije za potcenjivanje. Mi smo, kada pitate šta rade institucije, pokušavali smo i da nađemo neka istraživanja da ne tvrdimo nešto a da nismo uvereni u to i tražili smo i od ministarstva zdravlja i od zavoda za mentalno zdravlje, gde se inače leče bolesnici i narkomani, nema nikakvih podataka. Celo društvo, cela Srbija je digla ruke od narkomanije jer kao valjda nismo na tranzitnom putu za tu drogu, pa šta. Pa nije pa šta. I mi smo u okviru našeg projekta uputili jedan apel ministarstvu zdravlja da uradi sveobuhvatnu jednu analizu i snimanja stanja na terenu, ne samo za romsku zajednicu nego uopšte kol’ko je to prošireno. Evo ja i ne živim u romskom naselju ali u gradu ovde, to je tol’ko rašireno po tim kafićima, po ulicama. Vi imate učesnike u saobraćaju koji voze, sad više nisu pijani, pa da miriše na rakiju, nego dakle, on pod dejstvom droge vozi i onda to vidite tu nasilničku vožnju i te sukobe i fizičke obračune narkomafije, pre neku godinu i ubistva u centru grada itd. Imam utisak i odgovor na vaše pitanje: “Šta rade institucije?” Mislim da rade vrlo malo, da možda policija samo sankcioniše što je već kasno a da ovi drugi društveni organi i tela, uslovno rečeno, dakle i lokalne samouprave i školske uprave i policijske uprave i zdravstvene uprave, naročito školske uprave, da nisu svesne te pošasti i tog zla koje nam se približava, ne približava, koje je okupiralo i grad Niš i grad Leskovac i sve gradove pa i sela. I u selima se drogiraju i to je istina. I sad to može da se nama sviđa ili ne sviđa ali je vreme da se ukaže.
ROMinfomedia: Da li su organizacije civilnog društva, romske organizacije, to prepoznale kao problem ili su samo organizacije u Nišu i u Leskovcu? Ja to nisam zaista primetio.
Balić: Vaša organizacija i ovde u Nišu, mi smo stare organizacije i mi smo stari romski aktivisti i hvala UNOPS-u što nam je omogućio da mi progovorimo o toj temi. Druge organizacije i drugi romski aktivisti, isto to osećaju i govore o tome, međutim možda nemaju baš neka sredstva, to nisu velika sredstva da se za letke, za majice, za emisije a to je način delovanja i prevencije. Mislim da su svesni i da o tome se puno govori među nama, kada su nevladine organizacije sastanu, romski aktivisti govore o tome. Međutim, potrebna je šira i ozbiljnija i dublja društvena akcija za prevenciju narkomanije. Ona mora da počne kod nas Roma, mora da počne u mahali pre svega, zato što je najveći broj narkomana pak u mahali koja je relativno zatvorena za te naše muke. Dakle, to kad sam malo pre rek’o da u četri zida, otac i majka samo znaju kakav problem imaju sa decom, to ne sme više tako. Tu moraju da se aktiviraju i pedagozi i psiholozi i centar za socijalni rad naročito, zato smo mi govorili ranijih godina da mi moramo da imamo Rome socijalne radnike. Ne medijatore i javne zastupnike. Rome socijalne radnike. Nije sada u pitanju siromaštvo i materijalna pomoć samo, nego… evo imate nove fenomene, nove društvene opasnosti i pojave i zato su nam potrebni Romi socijalni radnici. Dakle u centrima za socijalni rad, tamo gde naši roditelji dolaze, mora da postoje Romi kojima se i moj projekat i vaš projekat, verujem, naši ljudi se više poveravaju Romima nego tamo socijalnim radnicima koji rade, takođe, vrlo odgovorno svoj posao ali nekako, radi se zapravo o jednom društvenom fenomenu koji je omotan tajnom. Mi imamo specifičan problem. Ajde što smo mi romska zajednica tradicionalna ali smo se sada susreli sa jednom novom stvari pa lađ bari, pa onda to krijemo u četri zida kad već progovorimo kad je dete prodalo sve stvari iz kuće da bi kupilo drogu, kad se majka razbolela od stresa, kad je sve otišlo dođavola e onda se mi otvorimo pa pričamo, al’ onda je kasno.
Kraj I dela razgovora
Medijski sadržaj nastao je u okviru projekta „Tvoje NE menja sve!-Pazi da se ne upecaš!“ koje realizuje ROMinfomedia.
Comments are closed.