U vremenu u kojem se ljudi dele po svemu – po poreklu, veri, naciji, pa čak i po kalendaru – i Božić je, nažalost, postao deo tih podela. Govori se o „našem“ i „njihovom“ Božiću, o pravoslavnom ili katoličkom, kao da se smisao praznika može ograničiti datumom ili verskom oznakom. A ne može. Božić nije podela. Božić je poruka.

Rođenje deteta u skromnim uslovima, daleko od moći i bogatstva, simbol je nade za sve koji žive na margini društva. Zato je Božić posebno blizak siromašnima, isključenima i nevidljivima. On ne pripada privilegovanima, niti onima koji imaju sve, već onima koji veruju da je ljudsko dostojanstvo jače od okolnosti u kojima se živi.
Božić nije praznik prepunih stolova, niti izgovor za pijanke i besciljno slavlje. U zajednicama koje se svakodnevno bore za osnovna prava, on nas podseća da su solidarnost, razumevanje i briga za drugog važniji od bilo kog običaja. Kada se praznik svede na alkohol i galamu, gubi se njegova suština.
Božić stavlja Hrista u samo središte događaja. To nije prvenstveno praznik običaja, svetala i tradicije, već slavlje Božje milosti objavljene u Isusu Hristu. Jevanđelje nas podseća da se Bog ponizio i postao čovek kako bi spasio grešnika, ispunjavajući obećanja zapisana u Svetom pismu. Rođenje u Vitlejemu pokazuje da Bog deluje tiho i ponizno, ali s večnom svrhom – da donese svetlost onima koji žive u tami i da ponudi spasenje svakome ko verom primi Radosnu vest.
Za vernike, Božić je poziv na lični odgovor vere i zahvalnosti. Isus nije došao samo da se rodi, već da živi bez greha, umre na krstu i vaskrsne radi našeg opravdanja. Zato Božić usmerava srca ka krstu i praznom grobu, podsećajući da je spasenje dar milosti, a ne rezultat ljudskih dela. U tom svetlu, Božić postaje vreme obnove nade, predanja Bogu i objave Jevanđelja – da je Hrist Gospod i Spasitelj, danas i zauvek.
Božić je i poziv da se čuje glas onih koje retko ko pita kako su i šta im je potrebno. To je dan kada se treba setiti porodica bez grejanja, dece bez jednakih šansi i ljudi koji žive bez sigurnosti, ali ne i bez nade.
Božić ne pita kako se ko krsti, kojim jezikom govori ili kojem kalendaru pripada. On pita samo jedno: da li smo spremni da budemo ljudi – jedni prema drugima.
Zato Božić nije ni pravoslavni ni katolički. On je univerzalan. I ima smisla samo onda kada ga živimo kao praznik mira, pravde i ljudskog dostojanstva – svakog dana, a ne samo jednom godišnje.

Autor:
Zoran Saitović,
urednik ROMinfomedia







Božić je Hristov.
Božić pripada Isusu Hristu, jer se tog dana obeležava Njegovo rođenje.
Nije Božić ni narodima, ni običajima, ni trgovini — već Sinu Božijem koji je došao među ljude.
„Jer vam se danas rodi Spasitelj, koji je Hristos Gospod.“
(Luka 2,11)
Zato možemo reći:
Božić je Božiji dar ljudima
Božić je svetlost za sve narode
Božić je nada za siromašne, zaboravljene i grešne
Za hrišćane — bilo da su Romi, Srbi ili bilo koji narod —
Božić je dan kada se radujemo jer Bog nije ostao daleko, već je došao blizu čoveku.