Izbori za nacionalne savete nacionalnih manjina, održani 8. novembra, protekli su uz optužbe za kupovinu glasova, sporne upise u biračke spiskove, pojavu takozvanih fantomskih birača i pozive na bojkot. U slučaju romske nacionalne manjine, izborni proces ponovo je otvorio ozbiljno pitanje političke reprezentativnosti i legitimiteta Nacionalnog saveta Roma.

Kako prenosi portal Insajder, Unija Roma Srbije nije učestvovala na izborima, već je pozvala Rome i Romkinje na bojkot, tvrdeći da se već osam godina izborni proces odvija bez stvarnog političkog pluralizma i ravnopravnog učešća predstavnika romske zajednice.
Prema tvrdnjama predsednika Unije Roma Srbije Miloša Mihajlovića, izbornu listu „Ujedinjeni Romi za Ujedinjenu Srbiju“, koju predvodi Dejan Vlajković, član Glavnog odbora Srpske napredne stranke, čine ljudi povezani sa vladajućom strankom, a ne predstavnici koji su dobili podršku kroz demokratsko organizovanje romske zajednice.
Na izborima je učestvovala samo ta lista, osvojivši nešto više od 5.000 glasova, dok je, prema podacima navedenim u Insajderovom izveštaju, više od 130.000 Roma imalo pravo glasa.
Upravo taj podatak otvara ključno pitanje: koliko izborni rezultat jedne liste, bez konkurencije i uz pozive na bojkot, može da govori o stvarnoj volji romske zajednice? Formalno osvojeni mandati jesu rezultat izbornog procesa, ali sami po sebi ne znače i široku podršku, politički pluralizam ili poverenje građana.
Nacionalni savet Roma trebalo bi da bude predstavničko telo čitave zajednice, a ne prostor političkog uticaja jedne stranke ili uskog kruga pojedinaca. Kada nema konkurencije, kada se osporava način sastavljanja liste i kada značajan deo političkih aktera poziva na bojkot, pitanje reprezentativnosti ne može se zaobići.
Sumnje u regularnost izbora iznete su i u grčkoj nacionalnoj zajednici. Vasilios Proveleggios upozorio je na pojavu takozvanih „fantomskih Grka“ i sumnjive upise u posebne biračke spiskove, posebno u opštini Žitorađa.
Za razliku od romskog nacionalnog saveta, u pojedinim drugim manjinskim savetima došlo je do političkih promena. Opozicione liste ostvarile su uspeh kod Crnogoraca i Slovaka, dok su promene zabeležene i u hrvatskom, rusinskom i bošnjačkom nacionalnom savetu. Mađarski nacionalni savet zadržao je kontinuitet dosadašnjeg političkog rukovodstva.
Izbori su tako ponovo otvorili pitanje suštine nacionalnih saveta: da li oni zaista predstavljaju interese nacionalnih manjina ili postaju produžena ruka stranačkih interesa?
Za romsku zajednicu to pitanje ostaje posebno važno. Nacionalni savet ne bi smeo da bude samo institucija sa izabranim članovima, već institucija sa stvarnim poverenjem, podrškom i demokratskim legitimitetom Roma i Romkinja koje predstavlja.






